Amor Vincit Omnia

Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi i razumjevanja za ljude . 

Čovjek uludo troši svoje dragocjeno vrijeme kao da ima dva života, jedan da griješi a u drugom da ispravlja pogreške.

Dan za danom čovjek gleda kako njemu draga stvorenja umiru,pa ipak se ponaša kao da sam nikad neće umrijeti.

Ne želi da shvati da život poslije rođenja tek počinje, i itekakvo je blago onom ko ga zna cijeniti, a još ako smo pri tom i ispunjeni ljubavlju,iskrenošću,radošću, zadovoljstvom,smirenošću , i  onim što nam je najpreće -zdravljem. Često zamišljamo da je sreća negdje drugdje i život potrošimo u besmislenoj potrazi za nečim što nas u konačnici i ne usreći.
 
Lutamo preskačući od jedne do druge mogućnosti poput pčele, s cvijeta na cvijet, a da niti na jednoj nismo osjetili treptaje naše duše, kao da za to nismo imali vremena - žurilo nam se, a sreća nam je poput pijeska curila kroz ruke.

Prekasno shvatimo da su nam uzalud velike kuće, skupi automobili,  skupi parfemi, ljetovanja po najekskluzivnijim destinacijama, sve je to izmaglica pravog života.

Čovjek se opušta u  vješto izmišljenim  životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Shvati da je ustvari život prošao negdje mimo njega ni ne okrznuvši ga. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete od prohujalog vremena ni jednu jedinu sekundu , niti da vratite jedan jedini trenutak  koji ste mogli provesti pametnije i sretnije .

Može vam se pričiniti sunce, može i duga, i  radost može, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u novom autu, kućerinama koje već odavno ne služe ničemu, jer vam je previše i ljetna kuhinja napravljena uz nju u kojoj i onako provodite najviše vremena. Ako se pak okrenete  sebi, vidjet ćete osobu kojoj osim tople riječi i prijateljskog osmjeha više i netreba ništa. Zagledate  li se malo oko sebe možete vidjeti mnogo ljudi koji imaju  prazne džepova, ali ipak uspravno hodaju ovom čaršijom.

Njihova radost u neimanju mnogo je veća od vašeg privida sreće u materijalnom bogatstvu. Jer oni imaju čaršiju. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali pare za velike kuće, za "bjesna" auta, za skupa ljetovanja. Njihov je novac ostao u fildžanima kahve, ispijenim s prijateljima, s kojima su poslije čekali svanuća  po bosanskim merajama, radujući se svakom novom danu.

Neki su mislili da je to uludo utrošeno vrijeme, zaboravljajući da više vrijedi čašica razgovora sa prijateljima od zlatne čaše koja nijemo stoji u skupocjenom regalu.  Ako nam život omogući da naša ljubav prema ljudima ovlada nama, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da bar umremo sretni.

U suprotnom bolje se ne okretati iza sebe jer osim lažnog privida sreće vidjet ćete samo sjenku prolaznosti i promašenog života.

Zato, narode moj, zapitajmo se kud to ide ovaj svijet !?
 
Napisao: Hifo