Ti Si Moja Iluzija
Mislim da te vidim, ali dok protrljah oci da san ucinim javom, brzi od treptaja oka nestao si iz moje maste, mojih misli. Ponio za sobom i zadnji trag, zadnji miris svoje koze koji je nekada mirisao ljepse nego onaj rani cvijet jorgovana u proljece a taj isti miris znao je zadnje vrijeme i tako da zaboli, da pece svakim uzdisajem. Probija svaku poru kroz koju se vazduh siri dok napusta pluca nekad puna tobom i ljubavlju prema tebi. Blizina tako prokleta, nekad najdrazi mi cin sada postala je poput najveceg neprijatelja. Udaljava me, cini da svaki dodir postaje opekotina na prstima koji su nekad tako rado dodirivale svaki dijelic tvoje guste kose.
Zamislim kako je nekad bilo osjetiti tvoj pogled, cak i kad s ledja kroz mene probada. Tvoje oci probijaju svako moje culo koje se napreze, takvom snagom jer pozelim da za uvijek zapamti taj osjecaj. Osjecaj kad zamislim kako ti osjetim dah u kosi. Rukama pruzenim prema meni zelis da mi milujes obraz, vrelim dahom prekrijes dio grla dok sapuces te izdajicke rijeci u koje sam silno vjerovala. Tako uvjerljiv pogled nije mogao ni da cini manje a ni vise, ostao je duboko urezan u meni. Brzinom vjetra zazmirim, tresem glavom da sklonim jezu koja hvata moje tijelo.. Mislim da time nestajes i ti, ali osjetim tracak sjene, dok kroz trepavice otkrivam konture tog savrsenog lica. Lice nove nade i buducnosti. Shvatam da san predstavlja dio mastanja, dok mu oplecem ruke oko vrata. Kraj mene je, nasmijan.. pruza poljubac za dobro jutro dok se ja necujno rastajem od proslosti.
